Prva skupina izradila je prirodni filtar od šljunka, pijeska, aktivnog ugljena i vate u plastičnoj boci. Zamišljali smo da se nalazimo u divljini gdje nema pitke vode te ju pokušavamo pročistiti.

Druga skupina je radila filtraciju preko kemijskog filter papira na kojem su zaostali drezga, leća… to smo promatrali  povećalom.

Treća radionica: pretpostavili smo da je neka tvornica namjerno ispustila  obojanu tekućinu i smeđi talog pa smo i mi u svoj uzorak bosutske vode stavili tintu i zemlju. U to smo dodali aktivni ugljen, zagrijali smjesu na plinskom plameniku. Sve je bilo crno i mutno i, nećete vjerovati, dobili smo bistru otopinu. Nastavnica kemije nam je objasnila da aktivni ugljen apsorbira boje, a nalazi se i u vojnim gas-maskama jer upija i mirise.

Bilo je vrlo poučno i zanimljivo. Nastavnicu smo stalno zapitkivali smije li se ta voda piti na što se ona uvijek mršti jer smo učili iz kemije da se kemikalijama nikada ne smije ispitivati ni miris ni okus.

                                                                                                                                        Eko skupina